2328

Rođena na broju 64, Zvonimira kralja -

Nekada mala bolnica u ratno doba,

Danas odjel za duševne bolesnike.

Da li je to proročki udarac malja

Po niti poklonjenog mi života toga

Što započeo je kako priliči za pjesnike?

Obrazovanje prvo sa Kozarcem Josipom,

Drugo u moru pčela i cvijeća,

Treće još traje, a učitelj - život - nemilosrdan.

U mašti ja hodam putem trnjem posutim,

A zapravo sa Jupitera me prati sreća.

Moja je tuga posuđena; tuđi sanjam san.

Ljubav kao bolest, oboljela sam rano;

Lijeka nema, bolesna teturam po mraku.

Vjera kao ogrlica oko vrata - hrđa me kiti.

Spasenje umire među nama, Bogom dano,

A molitva, ako pitaš, ranu liječi svaku,

Samo moje reže dublje. Pametnije je glup biti.

Srce moje izgubljeno preskače stepenice po Sofiji,

Duša noći provodi širom otvorenih očiju,

A tijelo pored slane vode hoće da izdahne.

Ništa meni, nitko meni od plavoga oka nije miliji,

Ipak šutim, oči bi da vrele suze obraze mi poliju.

Umorna ću čekati da sva se mora isprazne.

Umrijeti ću gdje god umireš i ti, kad god te nebo pozove gore.

Makar živjela, zar na pola da se život dijeli?

Ne, ja ne mogu jasno očima vidjeti taj smisao.

Rodila sam se kada vidio si me kroz moje noćne more,

A moj grijeh najveći tvoj je život slomljen cijeli.

Volim te, istina je, ali riječ je ostala samo misao.

Malj i dalje tvrdoglavo udara o nit mog života,

Da li svira pjesmu nekog dalekog kraja?

A ja pišem kao da ću živjeti vječno.

Ipak - nada - sva u tome je ljepota -

Što nema sunca, nema mjeseca bez nekakvoga sjaja.

Zato mislim, gledam, tvrdim - ipak će se ovaj život završiti sretno.